O mišljenjima i zašto si govno?

“A Mesija nije najmudriji, već ‘ko viče najglasnije. Onog pijanca niko nije ni pamtio kasnije...”

Kad god u društvu iznikne neki novi problem, da ne kažemo sranje, nađe se neka ovca. Ona (sebi) najmudrija koja ima mišljenje o apsolutno svemu, a koje, vjerovali ili ne, ne bi bilo važeće da ga ta ista ovca ne iznosi i kad treba i kad ne treba.

Istina je da živimo u (relativno) demokratskom društvu u kojem imaš pravo izreći svoje mišljenje na glas, ali ne zaboli li vas nekad mozak od količine gluposti koju čujete od pojedinaca? Ne povraća li se vama, dotični pojedinci, od količine govana koja vam izađu kroz usta ili koju ispuštate tapkanjem po tipkovnici tamo daleko, u nekom kutku vlastitog životnog prostora?

Osobno cijenim svačije mišljenje u granicama do kojih se ono ne nastoji nametnuti mojemu. Svi smo različiti, gledamo svijet iz neke svoje perspektive koja je drugome možda nelogična, ali u tome i jest čar. Biti različit, ali znati kohabitirati s onima koji ne dijele tvoje mišljenje i stavove. Neki od nas su liberalniji, neki konzervativniji, netko će ti bez ustezanja reći što misli, a iz drugog ćeš udicom morati izvlačiti riječ po riječ. I obično takvi koji melju kao mlinac za kavu, nikad ne kažu ništa konkretno.

Blažene društvene mreže, načitam se i nagledam svega i svačega. Neki dan na voljenom nam Facebooku na naslovnici mi iskače fotografija dvojice muškaraca s djetetom i pitanje “Treba li im dozvoliti posvajanje?”

Komentari su sljedeći (obratite pozornost na vrlo razvijeno, apsolutno civilizirano mišljenje, daleko ispred mišljenja jedne amebe, a posebice na sposobnost argumentiranja vlastitih stavova): “fuj”, “bolesni i retardirani”, “nikad”, “to je protiv prirodnih zakona”.

Slična je situacija i s komentarima na portalima, na stranicama različitih medija i televizija. Uvijek isti profil ljudi komentira o stvarima o kojima nema pojma i koje ih se, u suštini, i ne tiču jer ni na koji način ne zadiru u njihovu privatnost. Tek toliko da kažu, da budu primijećeni, nezadovoljni što zaista ne mogu iskazati svoje mišljenje o temama koje stvarno jesu vezane uz njihove životne situacije. Jer lakše je posrati se na nešto tuđe - ipak smo svi mi stručnjaci za živote i odluke drugih. Ali zaboli mozak nekad od tolike količine mržnje, nepismenosti i nezadovoljstva vlastitim bićem na jednom mjestu.

Najlakše je iz fotelje pljuvati po državi, po onima koji su uspješniji od tebe, po onima koji su različiti. A upravo ti su ustvari otvoreni za svačije mišljenje i poštuju tvoje stavove, bez obzira koliko se ne slažu s njegovima.

Posebna vrsta ljudi koje najviše volim na društvenim mrežama, ali i općenito u životu su oni koje nazivam vjernicima po volji. To su, znaš, oni koji sve što im se ne sviđa opravdavaju s rečenicama “to nije po božjim zakonima” i ostalim varijacijama na temu. To su oni koji iste te “božje zakone” prilagođavaju sebi i iz njih vade ono što im se sviđa.

“Vjernici” koji preko tjedna varaju žene, subotom se ubiju od alkohola i uživaju u usputnom seksu, a nedjeljom ujutro ljube oltare i svoje grijehe pokušavaju isprati ispuštanjem papirnatih novčanica u košaricu za milodare.

“Vjernici” koji tvoje stavove omalovažavaju spominjanjem Boga i njegovih zapovijedi, a sami se ne drže istih.

Ali ako to ikome spomeneš, ti si taj  koji ne razumije, ti si luđak i budala. Kako ne znaš? Oni vjeruju. Oni su bolje osobe od tebe jer mrze svakoga tko je različit, svakoga tko ne dijeli isto mišljenje ili se ne ponaša isto kao oni. Jer oni znaju da to ne valja. Oni su superiorni jer citiraju Bibliju, jer govore kako crkva nalaže. Govore, a ne djeluju. Puna su im usta velikih stvari, a rade upravo suprotno onome o čemu pričaju.

Ne volim vas, praktični vjernici, jer ste prijetvorni. Ne, ne možeš u isto vrijeme govoriti da Bog voli svakoga, a s druge strane pljuvati po različitostima.

Ne možeš varati muža, a nekom drugom moralizirati da seks prije braka nije u redu.

Ne možeš polemizirati o tome da pobačaj nije u redu, a s druge strane biti nadrkana mater koja svoje frustracije iskaljuje na vlastitoj djeci i ubija ih od batina jer je ta ista batina "iz raja izašla".

Ne možeš vikati “ubij pedere i lezbijke” ako imaš kćer ili sina i ne znaš što te sutra čeka.

Na kraju krajeva, ne možeš vikati protiv svakog mišljenja koje se kosi s tvojim veličanstvenim i superiornim stavovima. Ustvari, možeš. Ali onda si govno.

A znaš što je s ovima kojima moraš prisloniti pištolj uz potiljak da bi progovorili? Šute. Smiju ti se. Ali ne progovaraju, jer da progovore, nema te svete vode koja bi ih oprala.

A i da progovore, tebe, koji moraliziraš bez argumenata, odnijela bi Sava.